Za izgradnju 1 manastira u Australiji monasi nisu, zbog skupoće, mogli angažovati građevinske radnike pa su se sami prihvatili posla kojemu i nisu bili najvičniji.
Jedan od njih, sa krajnjom se predanošću posvetio zidanju. I bio je poprilično uspešan i zadovoljan svojim postignućem. Sve dok nije ugledao 2 cigle koje su narušavale ravninu jednog zida.
Užasnuo se jer je bilo prekasno za ispravljenjem učinjenog. Grizao se i napokon zamolio predstojnika samostana da sruši taj ceo zid i izgradi ga ponovo. Šef nije hteo da čuje za rušenje jer je po njemu zid bio sasvim u redu takav kakav je.
'Sasvim u redu' nije bilo dovoljno dobro za predanog monaha. Nastavio je raditi sa još većom predanošću i uskoro je manastir bio završen. Osećao je stid zbog nesavršenog spomenutog zida i njegove krivo postavljene 2 cigle.
Кad god bi neko posetio manastir, monah bi sa posetiocem zaobilazio taj zid u velikom luku. Jednom je jedan od gostiju manastira, tokom šetnje, prošao pored zida i rekao: "Lep zid. Zanimljiv. "Monah koji je taj zid zidao začudio se toj primjedbi i upitao:" Zar ne vidite ove dvije krivo postavljene cigle? ".
"Naravno da ih vidim, a vidim i drugih hiljadu savšeno uzidanih." - odgovorio je posetilac. Ovaj je odgovor upalio lampicu u monahovoj glavi. Uvideo je svoju usmerenost na dvije cigle i nemogućnost da zid vidi u celini, da vidi koliko je toga dobro napravio.
U svojoj zabrinutosti oko dve loše postavljene cigle, propustio je videti 998 savšeno postavljenih cigli i to od ruku čoveka koji nije imao prethodnog iskustva u toj vrsti posla. Osim toga, iskustvo sa te dvije cigle podstaklo ga je da još više pazi i da ostatak zida dovrši na svoje zadovoljstvo. Hmmmm ... ..
Pouka: Fokusiramo li se isključivo na ono što ne smatramo savršenim ili dovoljno dobrim, često ćemo upasti u zamku toga da ne vidimo stvari koje su pozitivne i dobre i nećemo biti u stanju da uživaju u njima njihovoj lepoti, u celini.
Nije važno ne grešiti, nego, kad pogrešimo, iz problema učiti.

+381-62-17-97-437