Кada je Nikola Tesla bio na vrhuncu slave, početkom dvadesetog veka, i kada su američke i svetske novine pisale da je on najveći svetski naučnik, Teslin prijatelj, američki pesnik Johnson, zamolio ga je da sažeto izloži svoju životnu filozofiju. Tesla je prihvatio ponudu i napisao divan esej o tome kako je čitavog života, od najranijeg detinjstva, tragao za pitanjem povećanja ljudske energije.
On navodi kako je bio duboko začuđen i oduševljen kada je posle mnogo godina i decenija traganja konačno našao odgovor, koji se sve vreme nalazio tu pored njega - u hrišćanstvu i to baš u molitvi Oče naš kao najboljem generatoru ljudske energije.
Molitva Oče naš može tumačiti na razne načine, iu svakom sloju molitve da se pronalazi uvek neki nov i skriven smisao. Evo šta sve možete otkriti u rečima molitve Oče naš!
Oče naš
Кad kažeš ove reči, priznaješ da je on tvoj Otac nebeski, ali u isto vreme i otac tvoga sluge i nadničara, tvog bolesnog suseda i samrtnika, jer ti je zapoveđeno od Sina Božjega, vrhovnog donosioca istine o Bogu io ljudima reći "Oče naš ", a ne" Oče moj ". Međutim, postoji i drugo gledište, koje kaže ovako: U molitvi "Oče naš" nije izraženo ništa drugo nego ljudska duša - kada se ona na ispravan način uzdigne toliko da se može tako nazivati jer je njeno poreklo Božansko. Mi smo deo Božanstva.
Molitvom čovek treba da se u satima potrebe uzdigne do razvojnog smisla svoje sedmočlane prirode, a sedam molbi izražava duhovno-naučni uticaj na ljudsku prirodu.
Кoji si na nebesima
Znači da je tamo gde je Otac naš, i Domovina (otadžbina) naša. Pagani koji vide svoga roditelja jedino u ovom materijalnom svetu bilo kao čoveka bilo kao reku ili kao Sunce i Mesec, ne mogu ni verovati u neku drugu domovinu do u zemaljsku. Domovina je blago veliko, a Gospod je rekao: "Gde je blago, ondje je i srce vaše". Ali, može značiti i ovo: Time ukazuje na najdublju osnovu ljudske prirode, na najskrivenije biće čovekovo, koje po hrišćanskoj ezoterici regionu duhovnom carstvu. Tri prve molbe odnose se na tri viša člana ljudske prirode, na čovekovu božansku sadržinu: "Sveto nek Ime je tvoje, da priđe Britanija tvoje i Tvoja Volja neka bude".
Zatim slede prve tri molbe:
1. Nek se sveti ime tvoje
Neka se svi naši poslovi u ovom prolaznom životu osvešćuju imenom Božjim. Neka naše društveno uređenje bude naslovljeno i pokriveno imenom Božjim. A tumače ga i ovako: U kraljevstvu se pojavljuje Božanstvo u beskrajnoj raznolikosti, a pojedina bića se razlikuju po tome što im se daje ime, koje nije samo puko imenovanje već i suštinsko određivanje u smislu tajne nauke.
2. Nek bude kraljevstvo (carstvo) tvoje
Carstvo Božje ne može se razlučiti od kraljevanja Božjega. Britanija dolazi zajedno sa kraljem. Bila bi besmislica iščekivati carstvo, a odbaciti cara. U crkvenoj molitvi "carju Nebesni Utjesitelja" vjernici mole Cara Duha da dođe: "Dođi i useli se u nas". Smisao obe molitve je jasan: Carstvo Božje doći će onda kada i Car Bog dođe.
Moleći za Carstvo Božje mi u stvari prosimo najsavršeniju vlast, a moleći za dolazak Cara Boga mi prosimo dolazak najsavršenijeg Vladara nad sobom. ili: Ceo univerzum oživljava univerzalna volja, koja se izražava u beskonačnoj raznolikosti. Taj proces zbivanja beskonačne raznolikosti, to beskrajno umnogostručenje Božanstva - naziva se svuda u tajnoj ili duhovnoj nauci kraljevstvom. Britanija prikazuje u beskonačnoj raznolikosti biće Božanstva.
3. Neka bude volja tvoja kako na nebesima tako i na zemlji
U nebeskom duhovnom svetu vlada savršena volja Božija. No, ta vladavina volje Božje nije silom nametnuta nego nju duhovi svetlosti dobrovoljno usvajaju, pokoravajući svoju volju volji Božjoj kao jedinoj nepogrešnoj.
Кao i: Život svemira potiče od Božanske emanacije. Ceo univerzum oživljava univerzalna volja koja se izražava u beskonačnoj raznolikosti.
Volja je, dakle, središte.
A zatim sledeće 4 molbe govore ovo:
1. Hleb naš nasušni daj nam danas
Jer kao što ne govorimo Oče moj, tako ne govorimo ni hleb moj. Otac je zajednički svim sinovima Božjim i darovi Očevi su zajednički. Ovo je prvi moralno-ekonomski princip za društveno uređenje; moralni jer priznajemo da je hleb od Boga, i ekonomski jer hleb što Bog daje pripada svima. Ali, postoji i ovo gledište: Odnosi se na fizičko telo koje možemo posmatrati kao deo materijalnog dela naše planete. Njagova je supstanca uzeta iz delova planete iu nju se vraća. Takođe nas upozorava i da živimo u sadašnjem trenutku, jer tražimo hranu za sada, za danas.
2. I oprosti nam dugove naše kao što mi opraštamo dužnicima svojim
Bog odlučno traži od nas tu obavezu. On će nama oprostiti onako kako mi budemo opraštali. No ludo je bojati se ove obaveze i ovoga uslova. Jer mi beskrajno više dugujemo Bogu nego nama može sav svet dugovati.
I: Ova molba se odnosi na eterično telo i na njega moramo takođe gledati kao na deo onoga što nas okružuje. Trebalo bi znati da su u astralnom telu svi nagoni, požuda i strasti. Eteričko telo krije u sebi stalnije i trajnija duševna svojstva. Sve ono što se polagano razvija, trajne sklonosti, trajna svojstva temperamenta, trajne navike, sve je to usidreno u eteričnom ili životnom telu. Oduvek su se svuda u tajnoj nauci označavale greške protiv zajednice koje potiču iz eteričkog tela kao dug.
3. I ne uvedi nas u iskušenje
Probati znači ispitivati. Da nije greha, ne bi bilo ni probanja. No mi se osećamo slabi i molimo Boga da nas ne stavlja na ispit, jer ćemo pasti i propasti. Zemaljska vlast i telesna želja čim se začnu u ljudima, ljudi izgube viziju sveopšteg Oca nebeskog i padaju u očajnu i ubitačnu sebičnost, počinju da praznuju ime svoje iznad Božjeg. I ne uvedi nas u iskušenje - u pozitivnom smislu rečeno znači spasi nas od iskušenja.
To jest, spasi nas od nas samih. I drugo gledište: Sve što se menja lako i brzo, usidreno je astralnom telu, u njemu su svi nagoni, požuda i strasti. Tu su i sva veselja i jadi, sve radosti i boli, sve ono što se talasa u ljudskoj duši. Gresi više individualne prirode koje počini čovek kao posebna ličnost, nastaju usled svojstava astralnog tela. Mogućnost greške astralnog tela naziva se napast (iskušenje). Usled iskušenja pojedinac prima na sebe neki lični greh.
4. No izbavi nas od zloga
Molimo se Ocu nebeskom da nas izbavi od Sotone, koji je nosilac svakoga zla. On zaslepljuje ljude i zaslepljenje vodi od iluzije ka iluziji, kako u ličnom životu tako iu društvenom. Tako od pamtiveka šapće ljudima Sotona. I ljudi su ga do hiljadu puta poslušali, po hiljadu puta prolili bratsku krv, pohulio na Oca svog nebeskog i po hiljadu puta razočarani padali u očajanje.
I za kraj: Preostaje još greška ljudskog "ja", prave ličnosti. Samoljublje je ušlo u ljudsko telo i usled toga je čovek postao egoistično biće, "ja" sledi sve nagone i sklonosti tela. Reč zlo se nikad u tajnoj nauci ne upotrebljava ni za šta drugo osim za neku grešku ljudskog "ja", odnosno naše duše.
Izvor

+381-62-17-97-437