Da li je uvek, baš uvek, dobro biti dobar? Pa rekli bismo da jeste. Ali hajdemo zagrepsti još malo dublje. Ako čitate knjige ili postove po stranicama, možete primetiti da svi puno govore o tome kako je potrebno biti dobar i pozitivan, kako se treba dizati iz postojeće "negative", podizati vibraciju, okretati na optimizam, itd. I to zaista i je tako. Sve to nam treba. Bez svake sumnje.
Ali ono što ne treba da je ne biti autentični (ako me nešto naglo jako zaboli neću sigurno cvetati od sreće i smejati se lepršajući, iako i tada znam da trebam dizati vibraciju da nađem rešenje). I ono što trebamo je znati kada i kako reagovati da se zaštitimo i da postavimo svoje zdrave granice. I ono što trebamo je svakako ne biti površni, ne čita površno, ne slušati površno, ne tražiti instant rešenja (jer ona ne postoje, iako reklame vrište oglasima da samo trebamo popiti ovu tabletu i nikakvih životnih muka više neće biti).
Razum i razboritost nam je sa svrhom i razlogom dat alat. Pa koristimo ga onda. Ako vam neko ne radi dobro (i zbog toga se ne osećate pozitivno), ako vam neko u vozu stane na nogu (i zaboli vas strašno), ako neko ne razgovara na prihvatljiv način (i zbog toga se osećate manje vredno) itd., a te situacije ne možete izbeći i ne možete u tom trenutku reći "ma baš me briga, nije bitno", onda treba delovati.
Ne trpiti i biti pasivni, da neko iskorišćava situaciju vaše neodlučnosti, nesigurnosti ili nebrige. Jer, odgovornost za naš život je u našim rukama. Nitie reba biti agresivan, jer agresija na agresiju rađa samo nove agresije, a ne daje nikakva rešenja i odgovore. Nego se trebamo naučiti zauzeti za sebe, jednim Asertivnim načinom. Treba naučiti beskompromisno, ali ljubazno, tražiti ispravno ponašanje, načine ili stavove.Mi smo, ovde na zemlji, u svetu različitosti i suprotnosti. Da nismo tu, da smo kod kuće, onda bi lepršali na oblaku apsolutne ljubavi i razumevanja i prihvatanja. Ali nismo. Došli smo tu, u ovu tešku školu, da savladamo življenje različitosti i suprotnosti. Svetlo i mrak, dobro i loše, plima i oseka, visoka vibracija i niska vibracija, itd ...
Nadam se da shvatate. Poenta je u integrisanju i prihvatanju onoga u nama što smatramo "lošim", JIN i JANG su deo iste celine, nas samih. "Loše" nam daje predivan kontekst na kojem treba da radimo, to je kontrast u odnosu na ono što želimo, da to znamo raspoznati. Кako bi videli da zvezde svetle, da nema mraka? Ako želimo dan, onda je noć kontrast u kojem raspoznajemo kako dan zaista izgleda. A drugi deo poente je osvestiti sve dobro i razvijati ga. Na početku našeg puta, nužno je svakodnevno birati stavljati fokus na dobro, svesno razvijati dobro, svesno odlučivati u svemu videti dobro. Postoje, međutim, u pojavi "lošeg" u našim životima dva"rešenja". Prvo bi bilo da ima ljudi koji pojavu "lošeg" guraju pod tepih, negiraju njeno postojanje. Na taj način propuštaju predivnu priliku shvatanja kontrasta i njegovog preoblikovanja. Tako se stagnira, ne napreduje.
A drugo "rešenje" bi bilo poistovećivanje sa "lošim", uverenje i mišljenje da smo "loši". To pak rezultira brojnim kompleksima, koji nam nimalo ne pomažu pri izlasku iz začaranog kruga nerazumevanja. I u insistiranju na dobrome postoji "problem". Odabiramo li konstantno "biti dobri" iz potrebe da se nekome (ili svima) svidimo ili da "dobijemo medalju dobroga"? Jer ako da, onda je to dokaz naše vlastite nesigurnosti zbog potrebe stalnog odobravanja okoline u isticanju naše vrline. Poenta, kao iu svemu, je balans, ravnoteža.
Lošega nema, ako stvari tako shvatimo. A biti dobar je odabir načina života, svesno i nenaporno bivanje u konstantnom stanju razumevanja, proizišlom iz shvatanja funkcionisanja života i nas u njemu. postaviti svoje zdrave granice u odnosima, zbog prvenstvene brige o svojoj dobrobiti. Jer, ako nismo dobri samima sebi, kako bi to uopšte istinski mogli biti bilo kome drugome?
Žaklina Bokun ( atma. hr )

+381-62-17-97-437