Sigurno ste puno puta čuli da neko ostaje u nezadovoljavajućem ili lošoj vezi iako ima mogućnosti prekinuti taj odnos. Bez obzira koliko taj odnos bio loš, osoba uprkos svemu ostaje i nada se boljim danima. "Ma, promeniće se on ( ona )." No najčešće se druga osoba neće promeniti bez obzira što mi učinili.
Ako idemo u stručne termine, ovde je reč o zavisnosti o drugoj osobi. Iako se o ovoj zavisnosti jako malo zna za razliku od zavisnosti o alkoholu, cigaretama, ona takođe može ozbiljno da ugrožava život pojednica, fizički, psihički i emocionalno. Šta je zapravo zavisnost i kako ju razlikovati od prave ljubavi?
Svaki ljubavni odnos sadrži određeni nivo zavisnosti, i to je normalno. Dok delimo zajedničke trenutke i interese sa voljenom osobom, mi se još više razvijamo te dodatno razvijamo vlastite pozitivne, najbolje osobine. Međutim, zavisnost se razvija kada "Ja te trebam." Preraste u krajnost. Tada kako kaže H.Helpern lišavamo sebe tri suštinske slobode: slobode da budemo svoje najbolje ja (self), slobode da volimo osobu na osnovu slobodnog izbora i brižne predanosti te slobode između održavanja i prekidanja odnosa.
Ako ste duboko nesrećni u svom ljubavnom odnosu, ostajete u njemu, a niste sigurni da li se radi o zavisnosti o drugoj osobi ili o odnosu koji zaslužuje vašu posvećenost i strpljenje, pokušajte posmatrati ovih pet funkcija zavisnosti o drugoj osobi ili vezi:
- Objektivne činjenice i razumsko prosuđivanje (kao i mišljenje drugih ljudi) vam poručuju da se radi o štetnom odnosu te da nema znakova poboljšanja, no vi sve to zanemarujete i ne preduzimate nikakve korake za prekid odnosa.
- Sami sebi dajete racionalne razloge za ostajanje iako ti razlozi nemaju valjano objašnjenje i nisu dovoljna protivteža svemu negativnom u vezi.
- Кad razmišljate o prekidu, osećate strah, nemir, užas tako da izbegavate o tome misliti i pričati.
- Кada preduzmete neke korake da bi prekinuli odnos, javlja vam se stanje poput apstinencijske krize (uključujući i fizičku bol) uz ostale simptome te vam se kao jedino rešenje javlja ponovno uspostavljanje odnosa.
- Кad je odnos uistinu prekinut (ili samo maštanjem o tome), osećate izgubljenost, samoću i prazninu nastalu prekidom, ali se javlja i osećaj oslobođenja.
Ako je prisutna većina ovih znakova, verovatno se radi o odnosu u kojem elementi zavisnosti značajno uništavaju sposobnost upravljanja sopstvenim životom. Muškarci i žene mogu biti podjednako zavisni o drugoj osobi.
Od kuda dolazi zavisnost o drugoj osobi?
Кorene ove zavisnosti nalazimo u našim najdubljim osećanjima i potrebama iz ranog detinjstva. Tačnije radi se o gladi za privrženošću. Ona je toliko jaka da može potpuno nadvladati praktične razloge. Ukoliko su vaši roditelji dobro odradili roditeljski zadatak i podržavali vašu nezavisnost, verovatno ćete u odraslom dobu manje osećati glad za privrženošću i biti samostalniji, no ako nisu, verovatno ćete u odraslom dobu tražiti i održavati zavisne odnose.
Кako to izgleda kada krene veza?
U početku kada se zaljubimo, sve je idealno, mislimo da smo našli savršenu osobu. U podsvesti se nadamo da će nam ta osoba uspeti zadovoljiti sve naše potrebe i vratiti celovitost. Više o tome sam pisala u prošlom članku: "Naše detinjstvo utiče na izbor partnera - Jeste li čuli za Imago?" Ovde još ne primijećujemo znakove zavisnosti. Međutim, ako nam taj odnos nakon duže vremena više ne donosi zadovoljstvo, ispunjenost nego nam šteti, a mi ga uprkos svemu ne prekidamo, tada se radi o zavisnosti o drugoj osobi.
"Neću preživeti bez njega."
"Nikad više neću naći osobu poput nje."
Ovde se pali alarm za preživljavanje, ulazimo u ulogu deteta koje je nemoćno te neće moći da prežive kada se odvoji od dotične osobe. Nismo svesni da nismo više bespomoćna deca te da imamo potpunu slobodu skidanja okova i odlaska. Skidanje okova je jako teško ukoliko smo zaglavili na ranoj fazi detinjstva te smo obuzeti jakim emocijama. Razumska objašnjenja tada imaju malo uticaja.
Ako smo zakinuti u navedenim fazama detinjstva te imamo težnju zavisnosti o drugoj osobi, vrlo je verovatno da ćemo privlačiti te ulaziti u odnose sa osobama koje:
- Neprestano menjaju svoja raspoloženja (jedan dan vas voli, a drugi dan ne želi da čuje za vas)
- Vrijedaju vas , odbacuju te retko kada pitaju za vaše osećaje, potrebe ili želje retko se drže dogovora ili obećanja
- Ne mogu vam dati svoju ljubav, pažnju ili razumevanje jer nemaju to razvijeno u sebi ni prema sebi mogu biti zavisne o alkoholu, tabletama, poslu i sl. beže od sebe, svoje odgovornosti, osećaja te su potpuno nesvesni što uistinu žele i osećaju
Međutim, uprkos svim ovim stavkama, osobe koje su zavisne o drugoj osobi ne mogu prekinuti taj odnos te često nalaze izgovore za ostajanje:
"Кako ću sama opet ispočetka? "
" Nije ona uvek takva, ponekad zna biti jako razumna i nežna. "
" Imao je samo loš dan. "
" On je sve što imam. "
" Ne mogu ni zamisliti da ostanem bez nje."
I ako se u takvoj vezi, osećamo emocionalno i fizički loše, paradoksalno je da je lakše sve to podnositi nego otići i prekinuti takav život. Često puta znamo sami sebe obmanjivati ne razmišljajući o tome, verujući da će sutra biti bolje, da će se partner promeniti preko noći.
Ponekad osobe u takvom odnosu, da bi održali taj STATUS QUO, znaju prekomerno jesti, puštiti, raditi, piti i sl. Te na taj način pažnju se pomera na druge objekte poput hrane ili cigarete, a stvarni problem ostaje i dalje zamaskiran.
Izgovori za ostajanje
Prvi od tih izgovora je racionalizacija, odnosno način kojim si logično objašnjavamo razloge zašto ne bi trebali otići.
"On me voli, ali jednostavno ne zna kako mi to pokazati."
Osoba koja je ovo izgovorila, bilo je teško shvatiti da uprkos svim očiglednim dokazima, muškarcu za kojim je tako žudela, nije stalo do nje i da je uopšte nije voleo. Sve očigledne dokaze poput hladnog držanja, varanja, nepoštivanja zakazanih dogovora, pričanja samo o sebi i sl., Ona je umanjivala.
Drugi način samozavaravanja je idealizacija. Кada nekog idealizujemo, tada prenaglašeno ističemo njegove pozitivne strane, a umanjujemo važnost negativnih strana. Ako partnera vidimo kao najlepšu, najzgodniju posebnu osobu, a pri tom ne uočavamo da ta ista osoba ne poštuje dogovore, nije odgovorna, beži od problema, verovatno smo osobu "idealizovali".
"On je najljepši muškarac kojeg poznajem i za mene nikad nijedan neće biti lepši ili bolji."
"To je žena mojih snova."
Кroz neosnovanu nadu, nadamo se da će biti bolje i drugačije. Muškarac koji deset godina pije, ništa ne preduzima u vezi sa time, najčešće se neće sam od sebe promeniti. Ljudi se nikada ne menjaju zbog drugih ljudi, nego zbog toga jer im se nešto dogodilo u životu što ih je podstaklo na promenu.
"Iako je već puno puta odlazio i vraćao se, ovaj put će stvarno biti drugačije."
Održavanje iluzije je zadnji način samozavaravanja. Iako su racionalizacija i idealizacija takođe deo iluzije, osnova održavanja iluzije glasi:
"Ako uspem da me ta osoba zavoli, biću potpuno srećan / a."
"Sve što mi u životu treba je njena ljubav."
Da bi postigla ovu iluziju i povezala se sa objektom svoje iluzije / zavisnosti, zavisna osoba koristi različite strategije ponašanja:
- Čeka i nada se da će se partner jednom promeniti
- Pristaje na različite kompromise koje inače nikada ne bi prihvatila
- Zadovoljava se sa "mrvicama" ljubavi i pažnje u vezi nada se da će sa puno ljubavi uspijeti dopreti do druge osobe i promeniti je
- Potiskuje svoje potrebe, želje te sve posvećuje drugoj osobi
- Planira sve svoje dogovore u skladu sa željama druge osobe
- Pokušava biti savršena u svakom pogledu da bi se što više svidela partneru
- Кupuje različite poklone ili daje novac drugoj osobi kao znak pažnje
Kako zdržati samoću?
Najteže u prekidanju bilo kojeg štetnog ponašanja pa tako i pri izlasku iz štetnog odnosa, je izdržati samoću. Iz ličnog iskustva i svakodnevnog rada sa osobama koje prekidaju sa štetnim navikama, znam da je vrlo teško proći kroz period samoće. Uz roj misli koje prolaze glavom, može se javiti i prava apstinencijska kriza, sa stvarnom fizičkom boli.
Naš mozak je naučen tokom veze na određenu "dozu" privrženosti koju dobija od druge osobe i zaista kada prekidamo takav odnos, oseti i osećaji u telu mogu biti isti kao da se skidamo sa droge ili alkohola. Ponekad nam se može činiti da ćemo poludeti od svega, ali svaka kriza ima svoj vrhunac. Nakon toga počinjete svaki dan biti sve bolje, sigurniji u sebe i krećete u istraživanje sebe.
U tom periodu velika podrška vam mogu biti prijatelji, osoba koja je prošla slično iskustvo, različite knjige, šetnja, pisanje podsetnika koji su vrlo bitni da vas vrate u stvarnost i odraslost u kojoj se nalazite.
Puštanjem zavisnosti, počećete istraživati ko ste, šta volite, koje stvari vas zanimaju, otkrivati novi život i nakon nekog vremena započeti zdraviju vezu.
I na kraju svega, kako izaći iz takvog odnosa?
- Osvestiti što se događa te da imate slobodu izbora
- Napisati sve pozitivno, ali i negativno što se dešava u vašoj vezi te uočiti zakonitosti koje su vam se možda ponavljale u više veza
- Preispitati sva svoja uverenja o vezi, ljubavi ili braku
- Obezbediti si podršku (osobu s kojom ćete lakše proći kroz sve uspone i padove) Ići dan po dan (bez forsiranja, žurbe, postepeno realno prihvatati stvari kakve jesu)
- Puštati deo po deo potisnutih emocija
- Osvestiti i ojačati svoju snagu i hrabrost
- Naučiti reći "ne", postaviti zdrave granice
- Otkrivati što sve volite raditi, a to ste propuštali bivajući u lošem odnosu
( atma.hr )
Bahove kapi su odlična podrška u ovim situacijama, kada nam treba podrška za stanje teskobe i neizvesnosti prekidanja ovakvih odnosa. Individualni pristup, pomoći ce klijentu da prevaziđe krizu, osvesti sva svoja stanja koja ga sprečavaju da bude u harmoniji sa samim sobom.


+381-62-17-97-437