Po preporuci sertifikovanog učitelja Bahovog isceljenja Milene Kostić javio sam se gospođi Dragani Milovanović o kojoj sam čuo sve reči hvale, a posebno me je zainteresovalo to što je magistar farmacije odnosno što radi u istoj oblasti kao i ja. Hodao sam ulicama grada zaputivši se ka Dragani kojoj sam rešio da poklonim svoje poverenje kako bi me povela na put koji vodi ka isceljenju, radosti i rasterećenju.
Sve vreme po glavi mi se motala misao: ma šta će tebi Milane Bahove kapi. Ko zna šta je to. Možda je još jedna u nizu dobro izreklamiranih terapeutkinja kojoj je novac imperativ. Iskušenja su se nizala jedno za drugim na putu do mesta gde sam upoznao ženu koja me obasjala poput jutarnjeg sunca. Nakon što smo se rukovali i upoznali, pokušao sam da onako primitivno na osnovu nekoliko razmenjenih rečenica analiziram Draganin psihološki profil, ali mi nije išlo. Mislim se u sebi ova žena ima divne oči, ali ne dozvoljavam da mi ta činjenica poremeti predubeđenje koje sam u tom trenutku imao. Nakon što smo pronašli termin koji je oboma odgovarao, našli smo se ponovo i jedva sam čekao susret sa ličnošću koja mi je ulila ogromno poverenje nakon našeg prvog sastanka. Čak me je i zagrlila. Osetio sam istinsku podršku i dobrodušnost. Počeli smo stručnu konsultaciju.
Neharmonično detinjstvo praćeno razdorima u porodici, diskriminacijom tokom obrazovanja, dok sam u jeku puberteta završio na psihijatriji sa sve hospitalnom moblizacijom jer mi je revolt prema sistemu, porodici, društvu, obrazovanju stvorio gnev i na sve to kombinacija anksiolitika, antipsihotika i antiepileptika bila je i suviše jaka za nekoga ko ima samo sedamnaest godina. Nakon što mi je postavila mnogo dodatnih pitanja na koje sam joj ponudio iskrene odgovore, obratila mi se sledećim rečima: “Dušo moja, ništa ti nisi kriv, sve će da bude dobro. Ali sada moramo zajedno da poradimo na svemu, put će da bude dugačak, ponekad i bolan jer treba prihvatiti stvari i osvestiti emocije koje te sputavaju u procesu ličnog razvoja. Naš zadatak je da prihvatimo sve okolnosti, poklonimo se pred nekim zakonima života i naučimo da živimo srećni i da budemo u harmoniji kako sa sobom tako i sa ljudima oko nas”. Nedugo posle konsultovanja počeo sam da koristim prvu turu namenskih Bahovih kapi. Mnogo cvetova mi je trebalo jer sam imao i kompleksnu životnu muku.
Prvih mesec dana se ništa značajno nije primećivalo, osećao sam da sam bolje ali stari plamen ponovo tinjao unutar mog bića. To me je zabrinulo. Sve vreme sam bio u kontaktu sa Draganom koja mi je objašnjavala kako kapi deluju i kako da se ponašam u situacijama kada sećanja navru i kada negativne emocije počnu da isplivavaju na površinu. Ulaskom u drugu polovinu trećeg meseca uzimanja kapi, dešavale su se razne faze od plakanja koje je skidalo tegove prošlosti preko prvih i pravih osećaja smirenosti u glasu i pokretima (jer su euforije i manije iščezle), pa sve do prihvatanja sebe i zahvalnosti na svim životnim iskustvima uz pomoć kojih sam svoju ličnost doveo do stanja visoke svesnosti o sebi i životu. Nemoguće je uporediti period od pre dve godine sa ovim sada otkako pijem Bahove cvetne esencije.
Prihvatio sam sebe. Zavoleo sam to što jesam. Oprostio sam sebi kao I svima koji su me u prošlosti povredili na bilo koji način. Naučio sam da su to bile lekcije koje nisam hteo da naučim, ali sada sam uz Draganinu podršku I Bahovu terapiju dobio priliku za popravni ispit koji sam uspešno položio.

Dragana nije osoba koja progresivno promoviše alternativu i odbacuje zvaničnu medicinu. Ona je pronašla balans i veoma je pristupačna zato što isijava ljubav prema dobrom čoveku. Zbog toga je ljudi vole i vraćaju joj se iznova zbog “cvetne infuzije” koja mane pretvara u vrline, a namučene ljude u srećna i blagoslovena bića. Srećan sam i Bogu zahvalan što me je uputio na Draganinu adresu, jerk o zna šta bi sa mnom bilo da na vreme nisam počeo da uklanjam taloge teške prošlosti i bolnih životnih udaraca.
Milan Bodrožić
Avgust 2017. godine

+381-62-17-97-437