Naše emocije i misli duboko utiču na nas zato što su fizički povezane sa našim telima putem imunološkog, endokrinog i centralnog nervnog sistema. Sve emocije, čak i one koje su potisnute i neizražen, imaju fizičke posledice. Neizražen emocije ostaju u telu poput malih tempiranih bombi - one su bolesti koje će u budućnosti procvetati.
Ukratko, svaka vaša emocija koju ne razumete ili potiskujete, pretvoriće se u bolest, odnosno bolesti koje sada imate uzrokavane su VAŠIM EMOCIJAMA. Mi smo kultura koja baš ne podržava žene što izaziva njihov gnev, te se okreću negativnim ponašanjima, onda takvo ponašanje se tumači kao neprihvatljivo, iako nikada da pitam da li je uzrok ne - podržava žene? Time se otvara put za zdravstvene probleme jer životni uslovi su uglavnom grade zdravlje.
Milioni žena pate od hroničnog bola u karlici, od vaginitisom, jajnika, polnih bradavica, grlića materice displazije- endometrioza i sve ove bolesti su jedinstveni za žene. Ove države imaju jezik koji omogućava naše telo nešto reći. Preko svojih organa pokazuju da je potreba da se izleči dublje rane koje obično nismo svesni - da smo nikad nije dovoljno dobro i da smo nekako pokvaren.
Na primer, Lucia imao veću dozu estrogena od normalnog i imao valunge. Valunzi su nervozni endokrini problem koji otežava stres. Кada žena oseća da je pod stresom, učestalost i jačina valunga povećava se i objektivno i subjektivno. Takođe, Lucija je imala nekontrolisane bolove u karlici. U natalnoj karti je imala dosta teške položaje vezano upravo za reproduktivni deo, a na psihičkom nivou bila je seksualno zlostavljana gde se ceo život osećala potpuno osramoćen i zbog toga je nosila osećaj da je nešto pogrešila i da je bila nevaljala. Imala je osećaj da je više niko neće voleti ako to nekome kaže šta je pojačavalo njen strah.
Odstranjivanje materice je za nju značilo unutrašnji put prema dubljem isceljenju. Telo je u ovom slučaju pokušalo privući pažnju kako da iscelimo taj deo sebe ili tu emociju koja nas truje i koja je negativan obrazac kojeg hranimo ceo život. Uspehom u poslu i društvenom napretkom pokušavala je kompenzovati osećaj emotivne boli i nije dozvolila sebi da se rasplače zbog tog iskustva.
Ali princip nesvesnog je: što više potiskuješ, to više jača erupcija koja će eksplodirati bolešću ili nervnim slomom. Zlostavljanje u detinjstvu kroz neki drugi oblik boli, zajedničko je mnogim ljudima, što ostavlja nelagodu u njenom duhu i telu. Vraćanje tom životnom iskustvu, ponovnom proživljavanju tog iskustva kako bi ga ponovo iskusili, jedan je od puteva pored ostalih metoda kojima trebamo težiti i iskusiti mnoge svoje emocije kako bi one postale oživljene, a onda i asimilirane. Samo ako se potpuno usredotočimo na to kako se osećamo u svom telu, možemo ceniti svoje unutrašnje vođstvo.
Naučeni smo da će s nama biti sve u redu ako se držimo pravila. Na primer, jedna žena je rekla: Ne mogu shvatiti kako se to dogodilo. Svake godine sam išla na preglede, redovno radila Papa test, a ipak sam dobila rak.
Кao i ona, mi često mislimo da će same analize sprečiti bolest. Ako smo bolesni, TO JE SIGURNI ZNAК DA NE VODIMO BRIGU O SVOJIM EMOCIJAMA I DA ĆE TAКAV NAČIN ŽIVOTA BEZ OBZIRA ŠTO JEDETE ZDRAVO IZAZOVU BOLESTI.
Bez stvarnog pristupa sebi, bez ozbiljne analize i truda kojim se upoznajemo sa svojim emocijama, ne očekujte rezultate i ne mislite da će bilo šta funkcionisati u vašem životu. Ne možemo stvoriti nov svet za sebe i isceliti svoje emocije sve dok ovisnički sistem i hranjenje obrasca živi u nama. Ako ne primetimo načine na koje svakog dana sarađujemo sa sistemom koji nas uništava, dolazimo u opasnost da se neprestano ponašamo kao da smo večna žrtva, uvek kriveći nekog drugog za naše probleme.
Nikola Žuvela