U svojoj knjizi "Heal Thyself" dr. Bah je napisao za dosadu:
"Stanje dosade je odgovorno za prijem mnogih bolesti, nego što se zna, i kako to stanje nastaje obično rano u životu, tako su i boljke povezane sa njom prisutne u mladjem uzrastu. Takvo stanje ne može doći ako se prizna naša istinska priroda, naša misija, da posedujemo radost sticanja iskustva u pomaganju drugima. Protivotrov dosade je aktivno i živo interesovanje za sve oko nas, učenje od ljudi oko nas i od samog života."
U situacijama, kad ti se ništa što treba da radiš, ne radi, htela bih kao nešto drugo, a čak i ne znam šta je to drugo!! Stvarno zamršeno, naizgled, kad ne poznaješ sebe i ne znaš šta ti je.
Kod Nere je to bilo osećanje dosade i prezasićenosti svakodnevnim poslovima. Nestala je sva radost i lepota i postala je rutina, teška i sumorna.
Svi oni poslovi u kojima je nekada uživala, postali su nešto što opterećuje, i što je želela da završi i pre nego što ih počne... odlagala je besomučno poslove.
Od svega toga počela je i da se oseća kao loša osoba, jer kako se to njoj više ništa ne radi?! Tako da nije ni uživala u svojoj lenjosti. Stalno je sebi zvocala, ali nije pomagalo, već naprotiv.
Elem, ..da se izvučem iz takve situacije pomogle su joj Bahove kapi, i sada više nije umorna kada treba da pegla, ili usisava ili pere sudove... Radi to sa lakoćom, ne razmišljajući o tome kao o problemu! Ne odlaže više svoj život! Ne drži ga na čekanju!
Neverovatno je kako mozak napravi problem npr. oko pranja sudova... i onda to prolongira u nedogled. Živeti sa tim izbegavanjem pogleda prema sudoperi, kao da tamo živi avet, a to je posao nekad i od 10 min. Ali tom trenutku to izgleda kao priča koja nema kraja, kao da ceo dan samo to radim. Sa Bahovim kapima i radom na sebi, jasno jekao dan da je to 10 min, samo 10 min, a ne večnost, i celo poslepodne je moje!
http://ivanovicivana.blogspot.rs