Samopouzdanje se odnosi na sposobnosti kao što su: šta osećate da možete da uradite, koji nivo rizika i izazova možete da preuzmete, koliko poverenja imate u svoje sposobnosti za prevazilaženje prepreka. Ovo su kvaliteti koji većini ljudi nedostaje u nekoj meri.
Ujedno ove se osobe itekako dive tuđem uspehu dok konstantno prolaze kroz samonametnutu torturu izazvanu strahom od pretećeg neuspeha. Ovo sve je posledica potpune uverenosti u svoju nesposobnost pa se osoba i ne usuđuje da pokuša i odustaje i pre nego što je probala. Oni gotovo nikada ne rizikuju, a ako to i urade imaju predubeđenje da će im se desiti neuspeh. Često odluke odlažu do u beskonačnost, plaše se odgovornosti. Kroz ovakav stav osoba sama sebi oduzima ono što joj život nudi: da uči, napreduje, menja se i razvija kroz nove izazove i živi punim plućima. Vremenom osoba postaje obeshrabrena i melanholična.
To su osetljive osobe koje izuzetno poštuju autoritete i samovoljno se podređuju, a zbog straha da ne naprave „budalu” od sebe postaju veoma stidljivi i inhibirani, lako pocrvene i zbog nervoze često ne mogu ni da govore. Ovo stanje je duboko ukorenjeno u strukturu ličnosti. Stav „Ja to ne mogu” je duboko urezana mantra u njihovom umu. Obično baza ovakvog osećaja leži u ranom djetinjstvu. U izvesnoj meri ovaj nedostatak proizilazi iz jedinstvene prirode ljudskog odgoja tokom detinjstva. Rođeni smo bespomoćni i potreban nam je relativno dug period da naučimo kako da se zaštitimo. Roditelji, kao čuvari naše sigurnosti, žele da nas zaštite, pa često i preteruju u tome. Prezaštićuju nas stalno sugerišući ili zabranjujući da se nešto uradi ili negde ode. Time nam ostaje malo prostora za vlastita iskustva, izazove. Drugi razlog je da su takva deca odrastala sa stalnim poređenjem tipa: „Nisi ti tako pametan/a kao tvoj/a brat/ sestra” i sl. Razlog može biti i da deca upijaju osjećaj inferiornosti svojih roditelja ili pak odrastaju u sredini koja ne odgovara prirodi deteta (muzikalno dete odrasta u grupi dece talentovane za sport ili imigrant koji raste i školuje se u potpuno drugačijem, novom sistemu).
Nikako ne bi trebalo da primenjujemo naše standarde, standarde odraslih ljudi, pri obraćanju deci. Izuzetno je važno za razvoj samopouzdanja da se ono podstiče i gradi. Roditelji bi trebalo da usvoje motivacioni i pozitivan stav u obraćanju deci umesto kritike i poređenja sa boljim ili starijim. „Nije loše za početak, ali ako budeš vežbao više, biće još bolje”, zvuči ohrabrujuće i mnogo bolje za dečije uši nego razarajuća kritika.
Bahove kapi individualno spremljene sa posebnim cvetovima za samopouzdanje pomažu da osoba nema onaj ograničavajući faktor da nešto krene. Ne razmišlja više negativno da neće uspeti. Uči da prihvati svaki ishod.
Cvet Larch upotrebljava se za dugotrajne tretmane kad je u pitanju tip ličnosti, ali i u kriznim situacijama kao što su ispit, razvod (za partnere, ali i decu) kod osoba sa invaliditetom, u slučaju diskriminacije bilo koje vrste kao i impotencije i svim onim trenucima kad sumnjamo u sopstvene snage. To se posebno odnosi na one životne momente kad učimo nešto potpuno novo ili treba da uradimo nešto po prvi put u životu.
Uz Bahove kapi samopouzdanje se gradi i osoba postaje zadovoljna sobom što je preduslov za uspeh na svim poljima poligona zvanog život.

+381-62-17-97-437
