Postoji mnogo vrsta anksioznih poremećaja, ali ovde su poremećaji najčešći poremećaji anksioznosti kod dece.
Generalizovani anksiozni poremećaj - Ako vaše dete doživi prekomernu anksioznost ili zabrinutost koja dovodi do umora, razdražljivosti, napetosti mišića, koncentracije težine ili poremećaja sna, onda mogu dobiti dijagnozu generalizovanog anksioznog poremećaja. Ova briga može biti u vezi sa odlaženjem u školu, prijateljstvima, porodičnim odnosima ili drugim aktivnostima ili problemima.
Razdvajanje kao anksiozni poremećaj - neka anksioznost razdvajanja je razvojno pogodna, naročito za decu između 1-3 godine. Ali za stariju decu, ako imaju preteran strah ili anksioznost zbog odvojenosti od roditelja. Onda se mogu kvalifikovati kao anksioznost razdvajanja. Deca sa ovim poremećajem mogu često brinuti o tome da će im roditelji umreti i plaše se razdvajanja od njih. Oni mogu odbijati da izađu napolje ili izbegavaju odlazak u školu, imaju noćne more zbog razdvajanja ili čak doživljavaju fizičke simptome kao što su glavobolja ili mučnina zbog ove anksioznosti.
Selektivni mutizam - Deca sa selektivnim mutijama mogu odbiti da govore u određenim društvenim situacijama, iako su veoma razgovorni kod kuće ili gde god se osećaju ugodno. Oni mogu odbiti da govore u školi i da se povuku od drugih ili izbegavaju kontakt sa očima. Deca stara od 5 godina najčešće su dijagnostikovana ovim poremećajem.
Specifična fobija - neka deca mogu pokazati strah ili anksioznost u određenom objektu ili situaciji. Ako ovaj strah traje dugo i nije srameran stvarnoj opasnosti, ovaj strah može biti klasifikovan kao fobija. Deca mogu imati fobije koje uključuju (ali nisu ograničene na) životinje, oluje, igle, glasne zvuke i zatvorene prostore.
Panični poremećaj - deca koja dožive ponavljajuće panične napade, preplavljena su strahom da se to ne ponovi. Dete koje ima panični napad može se žaliti na simptome koji mogu uključiti kratko disanje, bol u grudima, osećaj gušenja, mučninu, vrtoglavicu, hladnoću ili toplotne senzacije, strah od "ludila" i straha od umiranja.
Poremećaj socijalne anksioznosti - Ako vaše dete ima intenzivan strah od učestvovanja u razredu ili interakciji sa svojim vršnjacima, onda oni mogu imati poremećaj socijalne anksioznosti. Deca mogu pokazati taj strah bacanjem predmeta, plakati, pridržavajući se odraslih ili odbijaju da govore. Oni takođe mogu pokušati izbeći socijalne situacije koje izazivaju ovaj strah.
Pomaganje anksioznoj deci
Nikad ne oklevajte da potražite pomoć. Deca sa poremećajima anksioznosti obično se tretiraju sa terapijom razgovora, lekovima, Bahovim kapima. Kognitivna bihejvioralna terapija može pomoći detetu da testira šta su misli stvarne a šta nerealne. Kod neke dece, lekovi se mogu propisati kratkoročno ili dugoročno, u zavisnosti od prirode i težine simptoma. Selektivni inhibitori ponovnog uzimanja serotonina (SSRI) su najčešće propisani lekovi za lečenje anksioznih poremećaja kod dece.
Roditelji često mogu da se osećaju bespomoćno kada vide kako njihovo dete doživljava intenzivan strah ili zabrinutost. Možda postoji iskušenje da jednostavno uklonite dete iz svih situacija koje podstiču ovu anksioznost ili da se prilagode strahu njihovog djeteta. Ove akcije samo čine detetu da bude još osetljivije.
Zapamtite, kao roditelj, nije vaš cilj da uklonite sve uzroke uznemirenosti od života vašeg deteta. Vaš posao je da pomognete vašem detetu da nauči da efikasno upravlja anksioznošću, kako bi se mogli suočiti sa životnim izazovima u mladosti, a i zrelosti. Anksioznost je u većini slučajeva neizbežna u životu, ali nijedno dete ne mora da se oseća zaglavljeno sa njom. Koji koraci možete danas preduzeti da biste pomogli vašem detetu da uspešno prevaziđe anksioznost?
Bahova cvetna terapija se pokazala veoma dobro u rešavanju anksioznosti. Postepeno simptomi nestaju I dete se lakše nosi sa svim izazovima u svakodnevnom životu.
Dragana Milovanović